U zadnje vrijeme rijetko pišem na hal.blog.hr gdje je zapravo moja blog baza. Kao fotograf amater ponekad uspijem napraviti neku zanimljivu fotku. Ovaj blog će biti mjesto gdje ću ih podijeliti s vama. Nije profesionalno, ali je zato pošteno amaterski.
Copyright
Autor sam svih fotografija na ovom blogu te polažem pravo na njih. Slažem se da koristite fotografije s ovog bloga sve dok ne mijenjate njihov sadržaj te me o korištenju izvjestite, makar mailom. Ako trebate veći format...
Naravno da nisam pronašao sve foto blogere. Ako ste takav, javite se, razmijenimo linkove. Ne, ne zanima me pornografija. Usput, dodajem foto blogove predstavljene na naslovnici bloghaera.
Nabavio ja sebi novi objektiv ED70-300 (ekv. 140-600) . Prilično zamimljivo staklo. Zbog nedodtatka vremena prve snimke napravio sam tek u sumrak. Bit će toga još. Za sada sam zadivljen novim mogućnostima.
Tek da vidim kako ću se snaći, lupio sam nekoliko fotki u podzemlju pulske arene. Umjetno blago svjetlo i u prirodi ima lijepi efekt, a čini mi se da je i na fotografiji ispalo sasvim dobro. Nije li?
U nedjelju restoran nije radio ali je terasa bila propisno osvjetljena. U zadnje vrijeme počeo sam vjerovati Petersonu i Miotkeu koji kažu da fotić uvijek mora biti pri ruci. Piće je izostalo, ali moje neuvježbano oko je ipak primjetilo nesvakidašnji noćni izgled lijepe terase i lagani odraz od vlažnog poda. Eh, da, ispod slike su podaci o postavkama, za koje će znalci primijetiti da su totalno bezveze. Imam i jednu s F16 koja je oštrija ali je loše kadrirana, a imam i jednu s F22 koja je pretamna. No imam i plan, sljedeći put kad navratim, probat ću s F22, ISO 100, bez kompenzacije, a ekspozicija nek mu bude koliko treba. Prema onoj neuspjeloj mislim da će biti preko 12 sekundi. A svjetla će postati sjajne zvijezde :)
42 mm / F9 / 3,2 sec (shutter priority) / ISO 400 / +0.3 EV
Eto, bit će valjda nešto os svega toga naslikavanja. Ni ovo nije najnovija fotka, jer još učim, a ove kombinacije osvjetljenja blenda/ekspozicija/ISO me ponekad izluđuju. Ipak ja i moj E 510 polako počinjemo jedan zanimljiv suživot.
Ukratko, zadovoljan sam. Sve što je Sadistico napisao o svom 40D vrijedi i za mene. Jeste da je Oly malo zakasnio s funkcijama ali sve je tu. Stabilizacija, funkcionalnost menija i kratica u vidu raznih gumbića, a naravno i Livepreview. Sve si mislim da bih mogao napisati malu recenziju o E 510 možda bude koga zanimalo.
Kažu da "boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka". Slično vrijedi i u fotoamaterskoj branši. Tehnika je uzalud ako je s prednje strane objektiva prekrasan motiv, a sa stražnje nakupina sivih stanica koja u tom trenutku misli o nečem sasvim drugom.
Ja sebe i dalje smatram amaterom što se tiče buljenja kroz objektiv, iako se svojski trudim nešto naučiti i naučeno primijeniti. Ali eto, taman kad nešto naučiš postane ti jasno možda zaostaješ s tehnikom. Sa svojim Lumixom otkvrcao sam preko 15.000 fotografija. Moglo bi se reći da ih vrijedi oko stotinu. Ostalo su fešte, godišnji odmori i eksperimenti.
Onda me počelo smetati što nemam manualni fokus i zoom. Onda me počela smetati premala rezolucija. Pa me zatim počela smetati ISO (ne)osjetljivost. Nadalje, u mraku sam bio slijep, bljeskalica je imala domet metar i pol. Niti imam dosta brojeva blende a niti dostatan raspon ekspozicija. Unatoč svemu napravio sam nekoliko sjajnih fotki, opskrbio se knjigama , raspitivao se, eksperimentirao i zavolio sam fotografiju. Na kraju sam se učlanio u udrugu fotoamatera da bih prikupio još više iskustva starih foto-vukova, pa čak sam i izložio tri svoje slike na zadnjoj izložbi.
Sve je na svom mjestu, znanje kakvo takvo, volja gotovo preko mjere, no unatoč svim mojim napredovanjima u tehnici sam zatajio. Lumix mi više ne daje ono što bih ja želio, ograničava me u ideji, i "ne želi fokusirati kroz granje".
Pa sam onda rekao dosta je toga!
Počelo je pregledavanje tuđih kamera, surfanje po internetu, usporedba kvalitete, mogućnosti i cijene, prebiranje po džepu i novčaniku. Što sam više surfao i čitao revizije, to su više afiniteti rasli. Tko zna dokle bi ambicije došle da je BDP u Hrvatskoj veći nego što je. Negdje sam se morao zaustaviti.
I odluka je pala.
Ovo vam danas piše ponosni vlasnik Olympusa E-510 de-es-el-er!
Za one koje zanima, 10 mpx, dva objektiva, stabilizator, 2 giga kartica, manualni tele i fokus, blenda 4-22, ISO 100-1600, ekspozicija 1/4000-60'' i dobrih pola kile stabilnosti. Što mi više treba?
Trenutno smo u fazi upoznavanja. Izgubio sam se u menijima i postavkama, treba mi vrijeme za prilagodbu.
A Lumix ide u penziju. No, nije on loš. Možda još ponekad poželim navući koji zoom na 12 puta. I dalje mislim da je jedan od najboljih "kompaktera" svoje generacije i imao sam ozbiljnu namjeru nadograditi se s FZ-5 na FZ-50. Ali eto, s tih 50 sam došao na 510.
Nadam se da će kroz koji dan ovdje osvanuti i prvi uradak. Nema garancije da će biti dobar ali potrudit ću se. Jer i dalje vrijedi sve što sam izrekao u prvom pasusu. Naposlijetku i dalje sam amater, možda sam si samo otvorio nove vidike.
Ovaj put sam se našao u Mariji Bistrici. Prekrasan dan. I gledam ja tu crkvu, promatram je sa svih strana, divota jedna. Kad sam krenuo malo to fotografirati shvatio sam da su sve fotografije obične i neinteresantne. Svaki kut u koji se možeš postaviti je već viđen. Miljuni ljudi su bili tamo i svatko može stati baš na mjesto na kojem stojim ja s kamerom i pogledati gore. Između mnogih izabrao sam ovu. Prilično vertikalan kut gotovo od samog zida. Mislim da ako je itko pogledao gore činio je to s neke udaljenosti. A sviđala mi se i kulisa koju u donjem dijelu stvaraju kipovi ljudi ispod križa. Hodočašće.
Još jedna igra s posjeta Osijeku. Siguran sam, ovakvih fotografija ima na stotine jer sigurno nisam jedini koji je opazio tako zgodan odraz. Ali ovo je moja prva. Šteta što nisam imao dovoljno vremena da se malo posvetim toj fontani, siguran sam da se može naći puno dobrih kadrova na sličnu temu. Inače mi je Osijek baš lijep grad, samo mi djeluje nekako uspavano, tiho, mislim da mu fale ljudi i njihova prisutnost, pokoji glasni smijeh, i tako...